Ljubomir Đukić: nova sanolika drama
Raymond Carrance (1921 - 1998)
juče sam imao san
pokušavajući nemoguće
vraćajući se gde nema povratka
potvrda prisustva
rezervacija napetosti
opravdanje za san
nije vam sve miris ribe i karija
tesno je od isparenja
hodam pod crvenim lampionima
ograničeno kraičkom oka
gde me to vodi put bez saznanja
kako se popunjava praznina
brzo prirasta srcu
kao puž sa stopalom
ne beži od prilike
uveren kao bezuman
svakom bi da se ukucava
prizma kroz koju je posmatran
priroda definiše suštu realnost
odmah da vidim šta će biti
brčka se dok ne ispliva u toplu kuću
dočekujem ga
keve mi moje uleteli smo u improvizaciju
imali posla oko toga
hoćemo naravno da se pozabavimo
razvijamo paralelnu realnost
odlučili se na promenu ritma
kao suza koja u oku igra
zapaženi ulični muzičar i plesačica
sad ne umemo da sakrijemo
oduševljenje iznenađenjem
idealizovanim seksualnim ponašanjem
nečim što nastaje prirodnim putem
umećem
0 komentara:
<< Home